Godišnjica Kolubarske bitke

Danas je u Lazarevcu održana centralna manifestacija povodom 98. godišnjice Kolubarske bitke vođene u Prvom svjetskom ratu.

kolubarska bitka

Predsjednik Vlade Srbije Ivica Dačić poručio je danas u Lazarevcu  da je dužnost građana Srbije da njeguju sjećanje na žrtve, ali i da istraju u izgradnji društva zasnovanog na vrijednostima i idealima humanizma i nenasilja.

Odate su državne i vojne počasti kod Spomen – crkve Svetog Dimitrija u tom gradu, u čijoj kripti počivaju posmrtni ostaci stradalih srpskih i austro-ugarskih vojnika.

Ispred Spomen-crkve Svetog Dimitrija, u čijoj kosturnici počiva oko četrdeset hiljada stradalih srpskih i austrougarskih vojnika, Dačić je rekao da se sjećanjem na žrtve predaka slavi život, a ne smrt.

U kripti su vijence položili premijer Srbije Ivica Dačić, predstavnici opštine Lazarevac, ambasada Austrije, Mađarske, Slovačke i Češke u Srbiji, brojnih opština, nevladinih organizacija oprijedjeljenih za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije.

Vijenci su, potom, uz državne i vojne počasti položeni i kod Spomenika srpskom ratniku u centru Lazarevca.

Kolubarska ili Suvoborska bitka, vođena od 16. novembra do 15. decembra 1914, jedna je od najvećih i najznačajnijih bitki između vojske Kraljevine Srbije i Austro-ugarske u Prvom svjetskom ratu.

Bitka je vođena na frontu od 200 kilometara, a okončana je uspješnom protivofanzivom srpskih snaga pod komandom generala Živojina Mišića (1855-1921), protiv brojnije i nemjerljivo bolje opremljene austrougarske vojske.

Mišić je docnije unaprijeđen u čin vojvode, a njegova strategija u toj bici izučava se na vojnim akademijama širom svijeta.

U Kolubarskoj bici poginulo je 22.000 vojnika Kraljevine Srbije i 28.296 vojnika balkanske vojske Austrougarske monarhije, među kojima 1.080 oficira.

Advertisements

Posted on decembar 15, 2012, in Region i Svijet, Zanimljivosti and tagged . Bookmark the permalink. 2 komentara.

  1. S Borkom Vučić sam se upoznao dok sam radio u Beogradu. Ona je dugo vremena bila direktor Centralne banke Jugoslavije i ministar finansija ove zemlje. I do dan-danas se priča da je kroz njene ruke prošlo na stotine milijardi dolara.

    Upravo uz podršku gospođe Vučić Slobodan Milošević se našao u politici i od običnog bankara se pretvorio u čoveka za kojeg je saznao ceo svet. „Sa Slobom sam 30 godina. Zvao me je kasno uveče dan pre nego što je umro,“ priznala mi je gospođa Vučić. Naš razgovor koji je trajao dva sata počela je pričajući o sebi:

    Ja sam star čovek, imam 82 godine, veteran sam Drugog svetskog rata i borila sam se protiv fašista. Živela sam još u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca za vreme kralja Aleksandra. Odrasla sam u partizanskoj porodici i kao još sasvim mlada devojka učestvovala sam u pokretu otpora.

    Dobro sam poznavala maršala Tita. Drugi svetski rat smo dočekali u Beogradu. Sestra, brat i ja smo otišli u partizane. Dobro se sećam Hitlerove okupacije, strahota fašizma i streljanja nedužnih građana.

    Prirodno, naš razgovor je prešao na uspomene o tome kako se živelo u SFRJ za vreme maršala Tita:

    U Titovo vreme je standard u Jugoslaviji bio visok – viši nego 60-ih godina u Italiji i Španiji. Naši susedi, Mađari i Rumuni su tada živeli vrlo siromašno i često su dolazili kod nas da kupuju namirnice i odeću.

    Kod nas se naglo razvijala industrija, dobijali smo jeftine kredite i ulagali ih u razvoj zemlje – u industriju i poljoprivredu. Kad sam dospela na sam vrh političke i finansijske vlasti upoznala sam se sa svom svetskom bankarskom elitom, jer je Jugoslavija bila lider nesvrstanih i sretali smo se s mnogim šeicima naftašima i vodećim biznismenima.

    Još uvek održavam tesne veze s Rokfelerom, dopisujem se s glavnim svetskim finansijerima. I sad imam prijatelje u Svetskoj banci, u Međunarodnom monetarnom fondu. Iako se Rokfeler povukao iz posla, stalno se dopisujemo.

    Finansijeri su zatvoreni ljudi i retko otkrivaju svoje „komercijalne tajne“. Tako da je o svojim vezama i uticaju, kao i o tome kako se stvarao složeni bankarski sistem u Jugoslaviji gospođa Vučić govorila prvi put:

    U to vreme sam bila jedan od finansijskih rukovodilaca SFRJ i stekla sam prilično mnogo informacija. Ne samo to, bila sam predsednik englesko-jugoslovenske banke.

    Ona je osnovana 1979. godine i nalazila se u Londonu. Tada smo osnovali bankarski konzorcijum s „Čejz Menhetn bankom“. Ukupno sam osnovala sedam mešovitih banaka s našim i stranim kapitalom. To su bile banke u Londonu, Parizu, Frankfurtu, Beču i Njujorku.

    I tako sam početkom 90-ih godina hitno pozvana u London i rečeno mi je da SAD i Velika Britanija nameravaju da zatovre mešovite banke i da povlače iz njih svoj kapital. Tako su od nas pre početka raspada SFRJ SAD napravile dužnike. Zatim su zatvorili sve filijale i povukli svoj kapital iz srpskih mešovitih banaka.

    Uzimali smo kredite za razvoj industrije, redovno smo vraćali i zajmove i visoke kamate. Oni su učinili sve kako bi naša industrija prestala da radi, kako ne bismo imali proizvodnju koju bismo mogli da ponudimo stranim potrošačima.

    Nije bilo izvoza i upadali smo u velike dugove. Kad sam pitala kolege zašto ne prekidaju bankarsku saradnju s Rumunijom, koja nema takav ekonomski potencijal kao mi ništa mi nisu odgovorili.

    Mislim da je Zapad od samog početka pružao finansijsku pomoć Sloveniji i Hrvatskoj. Nas su odbili, a njima su pomagali. Pre raspada SFRJ odigrao se bankarski rat – glavno je bilo uništiti ekonomiju Srbije, izazvati nezadovoljstvo ljudi koji su ostali bez posla. Stvarali su se uslovi za inflaciju i hiperinflaciju.

    Posle finansijske blokade uz podršku Zapada na Balkanu je počeo, sad već ne bankarski, već stvarni rat. Borka Vučić je ove događaje ocenila na svoj način:

    Rat 1991. godine, zatim rat u Bosni i agresija NATO 1999. godine su konačno uništili zemlju. Narod se razišao po svojim ćoškovima, prestao je normalno da radi.

    Mnogi Srbi su izgubili zemlju u Bosni i Hrvatskoj i na Kosovu i postali su siromašne izbeglice. 1999. godine natovci nisu samo uništavali infrastrukturu zemlje, ubijali su decu.

    U maju 1999. godine na Varvarinskom mostu pilot je raketom gađao dve devojčice koje su išle u crkvu. Poginula je najbolja matematičarka Jugoslavije, ona je osvojila nagrade na mnogim međunarodnim matematičkim olimpijadama.

    Kod nas zasad nije procenjena šteta koju smo pretrpeli u NATO bombardovanju, ali ljudi danas sve češće oboljevaju od leukemije, ima mnogo bolesne dece, naciji je pričinjena genetska šteta.

    Posledice ćemo još dugo osećati. Srbija je već jako zaostala za drugim zemljama. Kod nas loše radi poljoprivreda, nemamo šta da ponudimo za izvoz. Zato sve više tonemo u dugove, a nemamo čime da ih vraćamo.

    Ovaj intervju je snimljen u proleće 2009. godine u Beogradu. Nekoliko meseci posle našeg susreta gospođa Borka Vučić je tragično poginula u saobraćajnoj nesreći. 1. avgusta 2009. godine u blizini grada Niša doživela je nesreću s letalnim ishodom.

    Glas Rusije

  2. Britanskinovinar Evgeny Lebedev, vlasnik britanskog lista The Independent i sin ruskog oligarha, dobio je rijetku priliku u Minsku intervjuirati bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka. U intervjuu koji je potrajao četiri sata dotaknuli su se brojnih tema, od demokracije i ekonomije, do raspada SSSR-a, rata u Iraku i prijateljstva s pukovnikom Muammarom Gaddafijem i predsjednikom Assadom, prenosi BBC.
    Lukašenko, koji je na vlasti od 1994. godine, ima zabranu putovanja u Sjedinjene Države i zapadnu Europu. Optužuju ga za kršenja ljudskih prava i torture, zatvaranja političkih neistomišljenika i zatiranja slobode izražavanja. Na ove optužbe Lukašenko u intervjuu odgovara: „Američki političari nam žele donijeti demokraciju. To su dvostruki kriteriji. Neka odu u Saudijsku Arabiju i njima donesu demokraciju! Zašto to ne učine? Jer su gadovi, a Saudijci su njihovi gadovi“, referirajući se na poznatu Rooseveltovu izjavu o nikaragvanskom diktatoru Somozi. „Vi ste demokratski banditi. Uništili ste tisuće, milijune ljudskih života. Ne trebamo vašu demokraciju ako ekonomija ne funkcionira. Ako čovjek ne može raditi u vlastitoj domovini, i od rada živjeti, ako ne može imati komad zemlje, kuću ili odgajati svoju djecu jer živi u strahu da će im se nešto dogoditi ako ih pusti van“.
    Razgovarajući o američkim političarima, prisjetio se i epizode iz razdoblja krize u Iraku. „Američki poslanici su došli ovdje prije nego što je započeo rat, tražeći od mene da potvrdim kako u Iraku postoji nuklearno oružje. Odbio sam. Čak su mi napominjali kako će stvari krenuti bolje za Bjelorusiju u smislu ulaganja i sličnog. Sve što sam trebao učiniti jest bilo podržati ih. No, nisam mogao jer sam znao da nuklearnog oružja nema. Nakon razgovora s Husseinom, prenio sam im poruku kako je on spreman učiniti ustupke po pitanju nafte, ukoliko to žele, samo da ne bombardiraju i ne uništavaju zemlju. Rekli su da mi vjeruju, no da je ratni stroj već u punom pogonu i ide velikom brzinom. Kunem vam se da se taj razgovor vodio u ovoj istoj sobi“, prenosi The Independent.
    Dok je otac novinara Lebedeva tijekom raspada Sovjetskog Saveza zgrnuo milijune u privatizaciji koja je obogatila rusku manjinu, a većinu ostavila u siromaštvu, Lukašenko tvrdi kako nikad nije dopustio da do toga dođe u Bjelorusiji. Na Lebedevo pitanje o tome da li je Rusija devedesetih godina odabrala demokraciju nauštrb pravde, Lukašenko je odgovorio protupitanjem: „Nije li pravda upravo srž demokracije?“, te nadodaje: „Uvijek sam smatrao kako je istinska demokracija pravda. Baza moje politike su najprije pravda i poštenje. Ne bih rekao da je ono što je Rusija devedesetih odabrala bila demokracija. Ono su bile stravične godine anarhije, a mi smo te tendencije u našoj zemlji spriječili“.
    Lebedev je Lukašenka pitao smatra li da ima previše moći u rukama. „Da, to je puno moći“, odgovara on, „no, 1996. godine sam vjerovao, a i mnogi drugi su vjerovali, da nemamo izbora. Morali smo spasiti zemlju, ujediniti se oko nečega ili nekoga da bismo opstali“, odgovara Lukašenko, te nadodaje: „Da samo nema ovog luđačkog pritiska od vas, tog nepotrebnog pritiska kojim nas se nastoji otrgnuti od Rusije na primjer. Stvarate kontra efekt. Udaljujete nas od procesa otvaranja. Vi zapravo ne želite demokraciju ovdje“. Smatra kako žele otvaranje ekonomije, što bi Bjelorusiju učinilo ranjivom zbog ekonomskih problema u ostatku Europe. U tom kontekstu prisjetio se i prijateljstva s ubijenim libijskom vođom Muammarom Gaddafijem: „Rekao sam Gaddafiju – ‘čuvaj se Europe!'“.
    Na pitanje o tome kakav je njegov stav o sirijskom predsjedniku Assadu, Lukašenko je automatski izjavio: „Odličan! Sreo sam ga mnogo puta. Da ste ga Vi sreli, sigurno bi Vam se svidio. Apsolutno civilizirani europski čovjek.“ Na pokušaj novinara da kaže kako Assadova djela i nisu baš u europskom duhu, Lukašenko ga prekida: „A što vi radite tamo? Kojim ste poslom u Siriji? Opskrbljujete oružjem, šaljete svoje snage, dajete novac. Mislite da bi se tamo netko borio da nema novca i oružja? Kako to da je sad odjednom netko došao i uveo nered u zemlju?“. Lebedev ga je pitao za mišljenje o tome kako će završiti kriza u Siriji. „Za vas će biti katastrofalno“, odmah mu je odgovorio, a kad ga je novinar upitao kako će biti sirijskom narodu, Lukašenko je izjavio: „Njima je već sad katastrofalno. Uništavate još jednu zemlju.“ Lebedev opet uzvraća pitanjem znači li to da smatra kako je svrgavanje režima u Libiji, Afganistanu, Iraku i drugim zemljama bio loš potez, na što Lukašenko odgovara: „Nazvali ste to krivim imenom. To je kriminal! Čisti kriminal. I platit ćete za to. Bojite se terorizma, a dobivate ga. Stvarate ga vlastitim rukama. Vidjet ćete vi što će se dogoditi. Niste trebali to činiti. Niste trebali. Nitko ne treba vašu ubojitu demokraciju. Milijuni ubijenih i njihovih obitelji, a vi znate što to za muslimane znači – krvna osveta. Nikad vam to neće oprostiti. Nikada. Vi uopće ne razmišljate o tome što se sutra može dogoditi“.
    Tijekom razgovora dotakli su se i slučaja bombaškog napada u metrou u Minsku prošle godine, koji je ubio 15 ljudi. Tada je, u roku od 48 sati, policija uhitila dva muškarca koji su potom osuđeni na smrtnu kaznu. Zapadnjački mediji poticali su sumnju da su u napad bile umiješane bjeloruske sigurnosne snage. Lebedev je upitao Lukašenka da li je makar u jednom trenutku i sam posumnjao u ispravnost procesa. „Ni u jednom jedinom trenutku“, odgovorio je Lukašenko odmah. Tvrdi kako su mediji proširili krive informacije, te kako su rezultate istrage odobrili i potvrdili razni kriminolozi, među kojima i timovi iz Francuske, Izraela i Interpola.

    „Mi imamo imidž mirne, stabilne države, i to ne želimo izgubiti, to bi nam bila najgora stvar. Pa zar smo toliki idioti da sami sebi podmećemo bombe i raznosimo se?“, izjavio je. „Pogledajte kroz prozor. Vidite li igdje ogradu vani? Ikakve čuvare? Ovo je zemlja u kojoj je svatko siguran“.

Ostavite komentar

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: